Velike oči malih potrošača – što nam djeca gledaju

Featured image

U Hrvatskoj je 11% djece pretilo, dok se u Europi bilježi značajan rast pretilosti, kao rezultat neadekvatnih prehrambenih navika i odsudstva tjelesne aktivnosti. Također, u Hrvatskoj bilježimo i podatak u kojem kroz radni tjedan 25% djece za TV-om provede više od četiri sata, dok vikendom brojka raste do 40%. Vrijeme provedeno uz ekran u direktnoj je korelaciji s neadekvatnim prehrambenim navikama i većim indeksom mase, rečeno je na panelu “Velike oči malih potrošača – što nam djeca gledaju”, na kojem su sudjelovali Mario Fraculj (HURA, Hrvatska), Ivan Gale (RTL, Hrvatska), Olivera Međugorac (HUP, Hrvatska) i Darija Vranešić Bender (KBC Zagreb, Hrvatska).

Ključan faktor je što i na koji način se emitira kroz program. Švicarsko istraživanje je pokazalo kako se tijekom emitiranja dječjeg programa subotom ujutro prikazuju reklame s obrnutim vrijednostima prehrambene piramide. Zdrave namirnice koje u piramidi pravilne prehrane zauzimaju najveći prostor u reklamama su na samome dnu, odnosno vrhu, dok s više od 50% dominiraju slatkiši i slatka hrana koja se u pravilu mora konzumirati najmanje. Djeca koja gledaju takve reklame imaju veću potražnju za takvom hranom što je i znanstveno dokazano.

Djeca su direktni potrošači i potrebna je gradnja svijesti na dulji rok, no u isto vrijeme su i najranjivija skupina koja je podložna oglašivačkim porukama. Za komuniciranje s djecom su odgovorni svi – od oglašivača, medija, agencija, a etički standardi postali su nužni. Pri tome, postoje dva pristupa, a to su regulacijski i samoregulacijski.  Samoregulacijski pristup je onaj koji moramo početi primjenjivati i koji bi trebao stajati ispred regulacije koja je određena zakonski, slažu se sudionici panela.

U Nizozemskoj je za primjer zabranjeno oglašavanje prehrambenih proizvoda u vrijeme dječjeg programa, dok su u Njemačkoj svi brendovi prisutni na njemačkim kanalima, što ukazuje na različitosti u regulativi.

Problem kao takav postoji, no mnogi ga tek moraju osvijestiti. U 2015. godini populacija će doseći brojku od 9 milijardi, stoga je edukacija o adekvatnoj prehrani nužna.

Neoglašavanje nije rješenje, jer se njime pretilost neće smanjiti. Ključna stavka je informiranje i edukacija, te poticanje djece na aktivno bavljenje sportom, a uz proizvođače i medije, agencije također moraju raditi na pravilnoj edukaciji djece. Prehrambene navike djece prehrambene su navike roditelja, a djeca uče oponašajući roditelje jer ne postoje dobri i loši proizvodi -postoji pravilan i nepravilan balans.

Prehrambene navike i dobar prehrambeni pečat stvaraju se u ranim godinama, a tim će dijete vjerojatnije imati bolje prehrambene navike, dok se škola mora pobrinuti za informiranje i pravilnu edukaciju.