Featured image

Ivan Stanković: Teorija velike nužde

Oni koji se ne mijenjaju završiti će u ropotarnici povijesti. Udobnost je neprijatelj dostignuća. Jesmo li spremni na promjenu? Zašto bismo išta mijenjali ako smo u komfornoj zoni, pitanja su koje je ove godine sebi i posjetiteljima Weekend Media Festivala postavio Ivan Stanković iz CommunisDDB.
U prirodi je ljudskog bića, kaže on, da želi se sa što manje truda proći kroz život.
Što je teorija velike nužde zapravo? Sve se bazira na prirodi čovjeka koji je nesklon generalnim promjenama, a u ljudskoj prirodi je da je protiv promjena. Kada «prekipi» dolazi do velike nužde. Mala nužda je evolucija, odnosno postepene promjene, dok je velika nužda revolucija.
Svakome je njegova velika nužda najgora.
U analizi problema kreni od sebe, vidi što si pogriješio. U većini slučajeva rješenje tvojih problema je u tebi samom. Nemati izbor je također izbor, misli Stanković.
No, što je s našom profesijom, opet se pita, i gdje je ona sada: u velikoj ili maloj nuždi?
Globalno ulaganje u medije svakim danom raste iako se rast usporio. No, i dalje dominiraju klasični mediji od kojih i dalje živimo. Stoga smo mi, po Stankoviću, u velikoj nuždi koja izgleda kao mala, dok mala nužda maskira veliku.
Ljudska priroda je ista, no promijenio se način ponašanja kao i sami načini komunikacije. Mogući pravci su integracija ili specijalizacija, zaključuje Stanković.